And finally the next part

Ova priča je počela na blogu Broken wings of a fallen angel no nažalost koliko sam ja pametna zaboravila sma šifru jer dugo nisam bila na njemu pa nisam mogla tamo nastavit priču. Evo priča se direknto nastavlja pa ljudi uživajte.



„...Prvo saznam da je i ona anđeo...i onda, onda se pretvori u... u nešto..tamno... Bože što joj je??!?!“, nemogu vjerovat, ali je David nakon tih riječi briznuo u plač i zagrlio me...Da sam u tome trenutku imala snage zagrlila bih ga i nikad ga nebi pustila. Toliko sam ga voljela, a on to napokon zna. Pyrrha ga je odvojila od mene. David je zatim sjeo na neku stolicu u čošku prostorije, a Andreja je stajala pokraj kreveta. Pyrrha je nesto govorila ostalim ljudima koji su bili u toj kući. I nakon nekog vremena oni su počeli donositi razne stvari, pomalo neobićna uzgleda i mirisa. Kada se već nakupila hrpica stvari na malom stolu koji je bio pokraj kreveta, Pyrrha je pocela u neku posudu polako dodavat sastojke i lagano miješat. To je trajalo dosta dugo za osobu u mom stanju činilo se vjekovima. I kada je napokon završila ulila je to u čašu. Imalo je boju sličnu zlatnoj. Andreja mi je polako digla glavu i pustila da popijem taj napitak. Dok mi je ta tekućina prolazila grlom kao da novi život u meni buja. Nije prošla ni minuta a ja sam se osjećala kao nanovo rođena. David mi je odma prišao. Gledao me tako milim pogledom. Lagano sam mu se nasmiješila, oći su mu suzile. Pyrrha je gledala u mene, imala je pomalo ozbiljno lice. Rekla je“ Eto to je sve šta ja mogu, ali kako je vratit na stranu svijetla neznam.“ David je žalosno pogledao u mene i uhavtio me za ruku. Odvukao me u drugu prostoriju gdje nije bilo nikoga. Neko je vrijeme samo gledao u mene, a zatim je rekao:“ Zašto mi nisi rekla da me voliš? Ja tebe volim! I to previše da bih te ikad povrijedio.“ Te rječi pobudile su u meni toliko veselje da na kratko nisam mogla ništa reči. Prišla sam mu i zagrlila ga:“Nisam htjela narušit tvoju sreću, vidjela sam da si s Ninom jako sretan i činilo mi se kao da ju voliš.“ David nije ništa govorio. Milovao mi je umorno lice i gledao u oći koje su samo žudile za njim. Bio je sve bliži mojim usnama i onda me poljubio. Taj trenutak nikad neću zaboravit. Bila sam sretna kao nikada, krila su mi se raširila i ponovo su postala bijela. I David je raširio krila oboje smo sjali uz neko blaženo svijetlo. Nismo se puštali iz zagrljaja. Kao da su prolazili vjekovi dok su naše usne bile spojene. Kao da smo bili jedno biće, kao da u nama kuca jedno srce za oboje...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.